Pleter
Hrvatska Cista Stranka Prava
''Tko se hrani kruhom naroda ima narodu računa davati!'' - dr. Ante Starčević
Naslovnica
Vijesti
Novosti
Priopćenja
Najave
O stranci
Povijest stranke
Velikani stranke
Temeljna načela
Ustav
Program
Dužnosnici
Podružnice i ogranci
Himna stranke
Mladež
Ostalo
Donacije
Galerija slika
Poveznice
Glazba
Kontakt
Zamolnica
Kontakt

Uclani

Mladez
Luka Podrug

Luka Podrug je rođen 12.rujna 1960. godine u Dicmu pokraj Sinja gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je završio u Splitu. U Splitu je završio i Pravni fakultet.

U Nišu je početkom 1985. godine uhićen i priveden u vojni pritvor Lora u Splitu. Suđen je zbog «neprijateljske propagande» sa još šestoricom prijatelja. Svi su bili članovi studentske vjeronaučne skupine sv. Dominik u Splitu kod oca dominikanca Luke Prcele, koji je u to vrijeme bio osuđen za isto djelo. Od tada je napisao stotine prosvjednih pisama na razne adrese koja nitko nije želio objaviti osim ljubljanske Mladine. U to vrijeme je upoznao većinu hrvatskih disidenata i sudjelovao u svim inicijativama i djelatnostima. Npr. u Splitu je prikupio zajedno sa grupom prijatelja preko 10 000 potpisa da se jezik zove hrvatski.

Prikupljao je potpise za oslobađanje političkih zatvorenika, stvarao ilegalne organizacije, koje su pisale letke, parole... i sl. Bio je među najužom grupom ljudi iz Južne Hrvatske koja je činila inicijativni krug za osnivanje HDZ-a. To je grupa koja je osnovala HDS. Bio je jedan od utemeljitelja Društva političkih zatvorenika. Zaposlio se tek 1989. i to kao transportni radnik iako je bio diplomirani pravnik, nakon 5 godina, nezaposlenosti i više stotina molbi.

Uspostavom Neovisne Hrvatske Države djelatno se uključio i spadao među organizatore prvih dragovoljačkih skupina u Splitu. Skupina kojoj je pripadao je osvojila prvu vojarnu u Splitu i zaplijenila prvo oružje. Od utemeljenja su bili pripadnici samostalne dragovoljačke satnije u 4 brigadi ZNG, koja je bila na ratištima od Unešića do Stona. Zbog bolesti, jer je završio u bolnici u veljači 1992., Podrug se vratio na posao u RF MIORH Split. Raspadom HDS -a, pristupio je HSP-u.

Početkom 1994 ponovno je dragovoljno otišao u vojsku gdje je proveo još pune dvije godine. Djelatni je sudionik akcija «Zima94», «Ljeto 95 « i «Oluja», za koje je dobio odličja i pohvalu ministra obrane. Iz rata je izišao sa činom djelatnog satnika i kao ratni vojni invalid.

Na radnom mjestu je povratkom iz rata degradiran i smijenjen sa šefovskog na referentsko mjesto jer nije želio ući u HDZ.

Od 1993. je bio pravaški vijećnik u gradu Splitu. Prvi je vijećnik u Hrvatskoj koji je stranci vratio mandat poslije poznatog pravaškog raskola i oživljavanja HČSP-a. Smatrao je i smatra da je politika čast i moralna obveza i da to treba svjedočiti vlastitim primjerom.

Član je Matice Hrvatske, UHBDDR, bio je član Viteškog alkarskog društva, dopredsjednik Središnjeg Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. . . i mnogih drugih udruga. Godinama je radio na pomoći hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, sudionik je i suorganizator mnogih akcija, prosvjeda, demonstracija za zaštitu Domovinskog rata.

Objavio je stotine članaka, reakcija, otvorenih pisama u raznim medijima. Sudjelovao je u mnogim polemikama, radio i TV emisijama. Uvijek je zastupao hrvatska, pravaška, poštena i iskrena stajališta, kojima je branio temelje Hrvatske. Zbog toga je bio napadan, vrijeđan, omalovažavan, doživljavam prijetnje, napade. Godinama ga je UDBA zamaskirana u SZUP, prisluškuje, obrađuje, prati, nadzire . . .

S ponosom ističe da je suorganizator povijesnog skupa «Svi smo mi Mirko Norac», suorganizator je akcije prikupljanja 400 000 potpisa za obvezni referendum koji Vlada nije provela za što će prije ili kasnije odgovarati. Jedan je od inicijatora i utemeljitelja saveza hrvatskih stranaka zvanog «Hrvatski blok», koji je uvjerljivo pobijedio u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Oženjen je, otac troje malodobne djece, zaposlen u Županijskoj upravi za ceste u Splitu. Vjeruje u hrvatski narod više nego u političare, vjeruje da je politika čast i moralna obveza, a ne prljav posao, vjeruje da je vrijeme za smjenu generacija, vjeruje u Thompsona koji kaže: « . . . uzmimo u svoje ruke sudbinu i sreću, ni ja više tako ne mogu i neću . . . »

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player

<< Prethodna stranica  
Pleter